Clanak poslat "Slobodnoj Dalmaciji" u vise navrata i oblika i potpisnika (ja i "Sunce") ali nikada objavljen

Me?u ovima ugljen je najneprihvatljiviji jer je to u najboljem slucaju cisti ugljik a u praksi je to smjesa ugljika, dusika, sumpora i drugih delicija (ovisno o porjeklu) koje izgaranjem stvaraju palete svojih oksida (najcesce monoksida i dioksida) i drugih spojeva koji su na bezbroj nacina izravno ili neizravno pogubni za covjekovo zdravlje i njegov okolis (otrovnost, kancerogenost, kisele kise i ucinak staklenika).

Zbog ovoga je jasno zasto ugljen koriste jedino industrije zemlja koje ga ili same imaju u izobilju (Njemacka, Poljska) ili industrije u zemljama u kojima nitko ne vodi racuna o ljudima i okolisu u kojemu zive. Jer zaliha ugljena ima dosta a zbog svih njegovih nedostataka nitko ga ne zeli – sto znaci da je - jeftin. Spomenimo i to da suposljedica ove blagodati na Njemacke i Poljske sume da su citava, nekada sumovita podrucja, sada bez ijednog grma.

S obzirom da, kako sami kazu, to cine jer zele povecati profit, mozemo biti sigurni da ce ugljen koji koriste biti jeftin i vise nego lose kakvoce (sa velikim udjelom gore navedenih i svih ostalih primjesa).

Me?utim, nad nasim se gradom nadvija jos jedan oblak iz DC-a i kompanije, cak gori od ovoga koji udisemo i ovoga kojim nam izravno prijete.

Gospoda su naime taj ugljen odlucila zaciniti komunalnim i opasnim otpadom. 

Iako za sada jos uvijek u DC-u tvrde da im nije u interesu spaljivanje otpada, izjava Hrvatskog ministra zastite okolisa Mr. Boze Kovacevica da ce se komunalni otpad spaljivati kao “alternativno gorivo” u pecima Dalmacijacement-ReadyMixa od 2004 jasno pokazuje gdje vodi ova ugljena, vec sama po sebi opasna predigra.

Idejni tvorci me?utim dolaze iz druge, visoko industrijalizirane drzave (Engleske) od koje je Split (za njih dovoljno) daleko i moze nas samo uhvatiti jeza kad zbrojimo dva i dva i shvatimo sto su nam namjenili.

Prema podatku koji su objavili na svojim internet stranicama, Ready Mix Corporacija – (koja posjeduje 77% dionica DC-a i cija je osnovna djelatnost proizvodnja cementnih proizvoda) je kroz instituciju Hales Waste Control “a major waste manager and waste disposal contractor in the UK” – sto ce reci - najveci skovacin u citavom Ujedinjenom Kraljevstvu. 

U Engleskoj postoji snazan pokret protiv spaljivanja opasnog otpada u cementnim pecima pa korporacija pronalazi «alternativna rijesenja». 

Zajedno sa njihovim «strateskim partnerima» u DC-u i APO-u «rijesenje» su pronasli u Splitu odnosno Kastelima. 

Kako u svim industrijaliziranim zemljama postoji velika potreba za uklanjanjem opasnog otpada (po mogucnosti u tu?e dvoriste, ali ne zale oni ni svoje ljude) biznis cvjeta i rapidno se razvija upravo oko cementne industrije.

Razlog je sto oni taj prljavi posao mogu obaviti vrlo jeftino jer ne podlijezu odgovarajucim standardima o zastiti okolisa koje vrijede za spalionice posebno namjenjene za tu svrhu (koje zbog izuzetne rizicnosti moraju udovoljavati strogim kriterijima zastite okolisa). 

Cementare nisu u toj situaciji i one citavom paletom najotrovnijih spojeva – produkata ovakvog spaljivanja - izravno caste okolno stanovnistvo. 

Jasno je da brodovima koje spominje Vinko Jarnjak, i koje ce, kako kaze -prekrcavati zatvorenim krugom - ova svita moze dopremati sto ih je volja i odakle ih je volja. 

Oni novce – mi ovce.

Njihova dobitna kombinacija je: novac od «zbrinjavaja» opasnog otpada bez ikakve kontrole a uz to koristenje najjeftinijeg goriva – ugljena (koji ce i otvoriti put spaljivanju otrovnih briketa). 

Tome dodajmo misteriozne izjave naseg Vinka na pitanje novinara cemu sluzi lokacijska dozvola koju je tvornici izdalo Ministarstvo zastite okolisa u svibnju 2000. godine, ako ne za prekrcaj rasutog tereta, odnosno ugljena. «Odgovoreno je kako ta dozvola ima potpuno drukciju namjenu, a da rasipanja ugljena nece biti.»

Cega ce biti gospodine Janjak?

Praznih obecanja o zastiti okolisa iz DC-a smo svi siti. Desetljecima nasa pluca velikodusno pune izgorenim mazutom i prasinom. To vise nije dovoljno, pa nam svoju prasinu bacaju i u oci pripremajuci paket novih otrova. 

Jer izgaranjem siroke lepeze kontamiranog i teskim metalima «obogacenog» otpada cementne peci stvaraju cementnu prasinu s visokom koncentracijom otrova i teskih kancerogenih metala poput, arsena, olova, kadmija i kroma i ucinak je ponovna distribucija toksicnih i kancerogenih tvari u ljudsko drustvo kroz dimne emisije, odlagalista cementne prasine i kroz sam cement.

Spomenimo samo neke:

Dioksini – najotrovniji me?u danas poznatim plinovima, uzrokuju rak i pogubno djeluju na covjekov reproduktivni i imunoloski sustav. Izgaranjem otpada danas se stvara 99 % ukupnih emisija dioksina. Cementare koje spaljuju otpad tome doprinose sa 60%.

Ziva – koja uzrokuje ostecenje nervnog sistema i anomalije kod novoro?encadi (cementare su drugi najveci izvor emisije zive u atmosferu).

Americka Agencija za Zastitu okolisa je nedavno ustanovila da se samo u USA godisnje moze ocekivati do 2000 zivom otrovane novoro?encadi ukoliko se ne budu kontrolirale emisije zive iz cementara.

I sve ostalo poput hidrokloridne kiseline, nitrogenskih oksida, sulfatnog oksida, cesticne materije...

Zbog toga nije cudno da DC poziva predstavnike ekoloskih udruga e-mailom??? na svoju veselicu koju su pripremili za novinare i to nepun dan ??? prije same konferencije zakazane u doba kada su volonteri iz tih udruga na svojim radnim mjestima.

Jedini ekoloski prihvatljiv nacin zbrinjavanja bilo kakvog otpada je njegovo odvojeno sakupljanje i istinsko recikliranje tj. ponovo iskoristavanje. 

Nebriga i nesposobnost splitskih i okolnih gradskih vlasti da organiziraju odvojeno sakupljanje otpada rezultirala je jos nevi?enim obracunavanjima na svim razinama zbog nove lokacije deponija.

Spomenimo i to, da time sto se niti opasni otpad ne skuplja odvojeno, nasa gradska vlast sama izravno krsi zakon RH. Taj isti zakon, sustavno i opet uz blagoslov vlasti, krse i proizvo?aci koji ne sakupljaju svoju ambalazu.

Tracak nade dolazi od prof. dr. Zlatka Milanovica, vodeceg projektanta zupanijskog programa za zastitu okolisa koji u SD od 5. veljace 2001 kaze da se zalaze za «nadzor toka otpada, njegovo smanjivanje te izdvojeno prikupljanje s potpunom reciklazom.»

Rapsodija za dusu i tijelo.

Ali i taj tracak brzo se gasi vec u nastavku teksta u kojem stoji : «Vrlo je vazno i kod Splita, pri razvoju sustava cjelovitog gospodarenja otpadom, iskoristiti sve lokalne osobitosti. Nikako se, me?utim, ne smiju razvijati postupci reciklaze otpada koji nisu ekoloski primjereno zatvoreni u kruzni tok tvari. U tom smislu i koristenje goriva iz otpada u cementnoj industriji mora biti cjelovito odre?eno i na transparentan nacin prihvaceno od javnosti.»

Zar spaljivanje otpada u cementarama moze spadati u «ekoloski primjereno zatvorenikruzni tok tvari»? Zar nam je «kontrolirano» trovanje vec postalo prihvatljivo? Zar je vazno samo znati koliko nas truju? Mozda mi cak i shvatimo, ali kako to objasniti plucima nase djece?

Ovo sve naravno najvise ide na ruku DC-ovom vlasniku koji brine o engleskom otpadu. 

U alternativnom duhu nase alternativne stvarnosti, njihove peci sve vise se isticu kao «alternativno rijesenje». 

U blagodati spaljivanja otpada u cementarama zdusno nas uvjeravaju strucnjaci iz agencije APO koji otpadna ulja, solidifikate, rabljene automobilske gume i sl. nazivaju «alternativnim gorivima» za cementare i dodaju: »Potrebno je stvoriti pozeljno raspolozenje, odnosno pridobiti javnost za takav nacin iskoristavanja otpada.»

Ponavljanje DC-a da nemaju interesa spaljivati splitski otpad osim sto je istinito (jer od uvoznog koji ce biti pogubniji ocekuju veci profit), ima za svrhu i psiholosku pripremu terena.

Naime ako oni velikodusno ucine uslugu gradu i pristanu slati otrove iz otpada u nasa pluca, morat cemo i mi nesto zrtvovati – sto znaci da cemo ih morati pustiti u miru da cine sto ih je volja. I tada im je otvoren put i za ugljen i za uvozni opasni otpad. Izravno iz brodova i zatvorenim krugom kako kaze g. Janjak.

Ne zaboravimo pritom da je i nas vlastiti komunalni otpad ujedno i opasan otpad jer se u Splitu niti jedna kategorija opasnih tvari ne sakuplja posebno. Hvala gradonacelnice.

DC-ovo osnovno «uporiste» kojom pravda svoja nastojanja - briga i «odgovornost» za 800 radnika i njihove obitelji – je obicna farsa jer na zalost upravo ti ljudi i njihove obitelji prvi ce na svojoj kozi osjetiti blagodati ove «inovacije».

Sasvim je sigurno da ce mnogi od njih svoj krvavo zara?eni novac i tako potrosit na (nazalost vjerojatno neuspjesno) lijecenje od poslijedica ovakve brige za njih.

I bez ovoga svega, istrazivanja profesionalnih oboljenja kod radnika u cementarama zbog izlozenosti teskim metalima pokazuju povecane stope raka, astme, plucnih te koznih bolesti. Konkretno, studija u Svedskoj tvornici cementa pokazuje da se za 60% povecava rizik od raka debelog crijeva kod radnika sa 15 ili vise godina radnog staza u toj bransi. Tako?er studija u Njemackoj pokazuje na povecanje rizika od raka grla kod radnika koji su izlozeni cementu 10 ili vise god. Kako se koncentracija dioksina i teskih metala bude vise akumulirala u prasini cementnih peci i samom cementu, povecavat ce se i zdravstvena ugrozenost radnika.

Ocito je da je jedino pravo pitanje koje se ovdje postavlja - koliki ce profit otici u London i hoce li sto ostati i za «gospodu».

Stoga koliko tek vise mi ostalimoramo biti odgovorni kada se sada odlucuje o zdravlju i buducnosti 350 000 ljudi i svih narastaja iza nas - ukljucujuci i tih 800 radnika. Mozda njih najprije.

Dragi nasi Splicani, Kastelani, Solinjani i svi od Trogira do Omisa nemojmo im dopustiti ovaj zlocin.

Zar nam nije dosta Salonita, DC-ova i raznih vinila?

Zar je moguce da ovako talentiran narod u ovako lijepoj zemlji nemoze naci nacin da ugodno zivi u cistoj zemlji bez trovanja svojim i tu?im otpadom.

Zar moramo bas sve greske ponovljati bezbroj puta?

Prof. Zdeslav Hrepic, Split

(Trenutno na poslijediplomskom studiju u USA)